Prozopokracija je oblik vlasti u kojem građani vrše vlast osobno, a ne preko predstavnika. Ne glas dan u njihovo ime. Ne mandat prenesen na nekog drugog. Sama vlast, u osobi.
Dva korijena, spojena kako bi imenovala nešto što do sada nije imalo vlastito jasno ime.
Grčka riječ πρόσωπον (prósopon) znači osoba — djelujuće ja, a ne uloga koja se obavlja u ime nekog drugog. To je korijen iza latinskog persona, i opstaje u novogrčkom u izrazu νομικό πρόσωπο, „pravna osoba”.
U kombinaciji s -kracija (od kratos, vlast), prozopokracija doslovno znači vlast osobe — vlast koja ostaje tamo gdje je osoba, umjesto da prijeđe na predstavnika koji djeluje umjesto nje.
Korijen πρόσωπο (osoba) može se kombinirati s vrlo različitim nastavcima. Samo jedan od njih opisuje što ova riječ znači.
Kult izgrađen oko jednog vladara, obožavanog, dok svi ostali ostaju pasivni. Kult osobnosti.
Fiksacija na lice ili imidž vođe, umjesto na ono što zaista radi. Opsesija osobnošću.
Vlast raspoređena na svakog građanina, osobno, jednog po jednog. Ne jedna uzdignuta osoba — vlast koja prolazi, osobno, kroz sve.
Prozopokracija je oblik vlasti u kojem građani vrše vlast osobno, a ne preko predstavnika.
Prosopocracy is a government in which citizens exercise power personally, not through representatives.
Prozopokracija ne zamjenjuje demokraciju — ona upotpunjuje ono čemu je riječ oduvijek težila.
„Demokracija” znači vlast naroda, ali ne govori ništa o tome kako se ta vlast vrši. Ostavljen otvorenim, taj procjep omogućio je riječi da pokrije gotovo sve: građanina koji glasuje jednom u nekoliko godina kako bi netko drugi vladao u njegovo ime nazivamo demokracijom, kao i građanina koji sam vlada, osobno. Prozopokracija imenuje drugu polovicu tog obećanja — dio na koji demokracija nagovještava, ali ga nikada ne jamči. Nije suparnica demokracije; to je mehanizam koji čini da riječ znači ono što je oduvijek tvrdila da znači.
U predstavničkim sustavima, neuspjeh uvijek ima gdje se sakriti.
„Vrag je u detaljima” postaje izgovor: krivnja se pomiče prema dalekim tehnokratima, prema sustavu presloženom da bi za njega odgovarala jedna osoba. Prozopokracija uklanja to skrovište strukturno, ne moralno — građanin koji ima vlast jest sam taj detalj. Nigdje drugdje nema vraga za pronaći.
"Horistics is the apposite and airtight formulation of the differentia of concepts."
«Οριστική είναι η εύστοχη και αεροστεγής διατύπωση της ειδοποιού διαφοράς εννοιών.»
Uklanjanje svakog izgovora funkcionira samo ako građani mogu vidjeti dovoljno jasno da dobro vladaju kada izgovori nestanu. Zato je kamen temeljac prozopokracije Horistics — disciplina koju ova definicija opisuje. Od građanina koji ne može precizno definirati slobodu, pravdu ili korupciju ne može se očekivati ni precizno vršenje vlasti nad njima. Prozopokracija zahtijeva građane sposobne vidjeti politički; Horistics je način na koji se ta vidljivost gradi.
Horistics vodi podrijetlo od sokratovske metode definicijskog istraživanja — 2030. godina obilježava 2.500 godina od rođenja Sokrata.
Vježbaj Horistics →Prozopokracija imenuje kako bi vlast trebala izgledati — koju vrše sami građani, a ne prenose na druge. ROTA je konkretan prijedlog kako to izgraditi u praksi: građani se izmjenjuju u kratkim mandatima građanske dužnosti, tako da vlast prolazi osobno kroz sve, i nitko je ne drži dovoljno dugo da prestane biti njegova.
Pročitaj prijedlog ROTA →